Kako pravilno parafrazirati tuđi tekst
Šta je parafraza, po čemu se razlikuje od prepisivanja, postupak u pet koraka, primeri dobre i loše parafraze i kada se ipak citira doslovno.
Parafraza je prenošenje tuđe ideje svojim rečima, uz navođenje izvora. Zvuči jednostavno, ali se u praksi najčešće radi pogrešno — tako što se u tuđoj rečenici zamene tri reči sinonimima. To nije parafraza; to je prepisan tekst sa sinonimima, i prepoznaje se i okom i softverom.
Zašto se uopšte parafrazira
Rad koji se sastoji od nizanih citata nije tvoj rad — on je zbirka tuđih rečenica. Parafraza je alat kojim od pročitanog praviš tekst koji ima tvoj tok i tvoju logiku.
Ima i praktičnu stranu: doslovni citati prekidaju rečenicu, menjaju stil i teško se povezuju jedan sa drugim. Parafrazirani izvori se povezuju lako, jer su svi napisani tvojim glasom.
Pravilo koje se često pogrešno razume: parafraza takođe nosi referencu. Činjenica da si nešto napisao svojim rečima ne znači da je ideja tvoja.
Postupak u pet koraka
Ovo je razlika između parafraze i zamene sinonima.
- Pročitaj ceo pasus iz izvora, do kraja. Ne rečenicu po rečenicu.
- Zatvori izvor. Bukvalno — sklopi knjigu, prebaci prozor. Ovo je korak koji svi preskaču i zbog kog parafraza ne uspeva.
- Napiši šta je autor rekao, svojim rečima, gledajući samo u prazan ekran. Ako ne možeš, nisi razumeo — vrati se na korak 1.
- Uporedi sa originalom. Proveri dve stvari: da nisi promenio smisao i da nema preuzetih nizova od pet i više reči.
- Dodaj referencu.
Korak 2 radi zato što te prisiljava da prođeš kroz razumevanje. Dok gledaš u original, ruka sama prepisuje strukturu rečenice.
Kako izgleda razlika
Original:
Digitalizacija poslovnih procesa dovela je do značajnog smanjenja transakcionih troškova kod malih preduzeća, naročito u domenu komunikacije sa dobavljačima.
Loše — zamenjeni sinonimi:
Digitalizacija poslovnih procesa dovela je do bitnog umanjenja transakcionih troškova kod malih firmi, posebno u oblasti komunikacije sa dobavljačima (Petrović, 2021).
Struktura rečenice je netaknuta, promenjene su četiri reči. Ovo se u izveštaju o podudarnosti prikazuje kao preuzet tekst, i sa pravom.
Dobro — prava parafraza:
Petrović (2021) nalazi da su mala preduzeća uvođenjem digitalnih alata najviše uštedela na komunikaciji sa dobavljačima, što je smanjilo njihove transakcione troškove.
Ovde je promenjen redosled informacija, promenjena je konstrukcija rečenice, a izvor je uveden u tekst.
Još bolje — parafraza sa tvojim doprinosom:
Ušteda od digitalizacije kod malih preduzeća nije ravnomerna: Petrović (2021) je najveći efekat našao u komunikaciji sa dobavljačima, dok Jovanović (2022) ističe interne procese. Razlika verovatno potiče od toga što su uzorci iz različitih delatnosti.
Poslednji primer je ono što se od rada zapravo očekuje — ne prepričavanje jednog po jednog autora, nego povezivanje.
Tehnike koje pomažu
Kad ti parafraza ne ide, probaj neku od ovih promena:
| Tehnika | Original | Parafraza |
|---|---|---|
| Promena redosleda | „A je izazvalo B” | „B je posledica A” |
| Promena vrste reči | „smanjenje troškova” | „troškovi su smanjeni” |
| Razbijanje rečenice | jedna duga rečenica | dve kratke |
| Spajanje | tri rečenice | jedna, sa suštinom |
| Promena nivoa opštosti | nabrojani primeri | zajednička odlika primera |
| Uvođenje autora | tvrdnja u zagradi | „Petrović (2021) nalazi da…” |
Najkorisnija je poslednja. Kad rečenicu počneš imenom autora, prinuđen si da je konstruišeš iz početka, i referenca je automatski jasna.
Kada se ipak citira doslovno
Parafraza je podrazumevani postupak, ali postoje četiri situacije u kojima doslovan citat ima prednost:
- Definicija koja je u struci ustaljena i čija bi prepričana verzija bila netačna.
- Formulacija koja je sama predmet analize — ako u radu analiziraš kako je nešto rečeno, mora se navesti kako je rečeno.
- Zakonska odredba ili tekst propisa.
- Izuzetno precizna ili upečatljiva rečenica koju bi parafraza oslabila.
Kad citiraš doslovno, obavezno je troje: navodnici, tačan tekst bez ijedne izmene, i broj strane. Ako nešto izostavljaš iz citata, to se označava sa […]; ako nešto dodaješ radi razumljivosti, ide u uglastim zagradama.
Koliko doslovnih citata je previše? Praktična mera: ako na strani imaš više od jednog-dva, rad počinje da liči na zbirku. Dugi citati preko četiri-pet redova pišu se kao uvučen blok i koriste retko.
Parafraza i sažimanje nisu isto
Dve slične operacije koje se u radovima mešaju:
- Parafraza prenosi jedan deo teksta u približno istom obimu, samo drugim rečima.
- Sažimanje svodi ceo rad ili poglavlje na nekoliko rečenica, uz gubitak detalja.
Oba nose referencu. Razlika je u tome što sažimanje sme da izostavi, a parafraza ne sme — ako u parafrazi izostaviš uslov pod kojim tvrdnja važi, promenio si smisao.
Primer sažimanja jednog celog istraživanja u jednu rečenicu:
Na uzorku zaposlenih u tri IT kompanije, Petrović (2021) je najveći efekat digitalizacije našao u komunikaciji sa dobavljačima.
To je legitimno i korisno u preglednom delu rada. Ono što nije legitimno jeste sažimanje koje briše ogradu: ako je autor napisao da nalaz važi za preduzeća sa manje od deset zaposlenih, ta ograda ide i u tvoju rečenicu.
Prevod nije parafraza
Ako izvor čitaš na engleskom, a rad pišeš na srpskom, preveden pasus i dalje nije tvoj tekst. Prevođenje menja jezik, ali ne i autorstvo ideje — referenca je obavezna isto kao da si citirao na originalnom jeziku.
Ako doslovno prevodiš rečenicu i stavljaš je pod navodnike, uobičajeno je da se u fusnoti ili u zagradi naznači da je prevod tvoj.
Koliko dugo referenca „važi”
Česta greška: ceo pasus prepričava jedan izvor, a referenca stoji tek na poslednjoj rečenici. Čitalac tada ne zna da li se odnosi na ceo pasus ili samo na tu rečenicu.
Rešenje je da se izvor najavi na početku:
Petrović (2021) analizira tri grupe troškova. Prva obuhvata… Druga se odnosi na… Treća grupa, po njegovom nalazu, najbrže opada.
Formulacije koje održavaju vezu kroz pasus: „isti autor”, „po njegovom nalazu”, „u istom istraživanju”. Kad pređeš na svoj komentar, to takođe treba da bude jasno — najlakše rečenicom koja počinje sa „Iz ovoga sledi” ili „Ovaj pristup ne objašnjava”.
Šta se ne parafrazira
Ne mora svaka rečenica da nosi referencu. Opštepoznate činjenice unutar struke se navode bez izvora: da je Drugi svetski rat završen 1945, da voda ključa na 100 stepeni pri normalnom pritisku, da se BDP meri godišnje.
Granica je u tome da li bi neko ko poznaje oblast tražio izvor za tu tvrdnju. Kad nisi siguran, navedi izvor — višak reference nikad nije zamerka, manjak jeste.
Tvoje sopstvene rečenice — zaključci, poređenja, komentari — takođe nemaju referencu, i baš zbog toga je važno da se jasno razlikuju od parafraze.
Provera parafraze
Tri testa pred predaju:
- Test od pet reči. Nijedan niz od pet ili više reči zaredom ne sme biti identičan originalu, osim ustaljenih stručnih izraza.
- Test smisla. Pročitaj svoju rečenicu i original zaredom. Da li tvrde isto? Parafraza koja je promenila smisao je gora od prepisa.
- Test glasa. Da li tvoja parafraza zvuči kao ostatak tvog teksta? Ako iskače stilom, verovatno je previše blizu originalu.
Prvi test se najbrže radi tako što uporediš svoj pasus i original jedan pored drugog. Ako ti je izvor u elektronskom obliku, kopiraj sumnjivi niz reči u pretragu po originalu.
Šta raditi kad izveštaj o podudarnosti pokaže da je ceo pasus preuzet: napiši ga ponovo po koracima od 1 do 5, sa zatvorenim izvorom. Popravljanje reč po reč gotovo nikad ne pomogne, jer problem nije u rečima nego u strukturi.
Kako se beleške vode tako da se već u njima vidi šta je citat a šta parafraza: kako organizovati literaturu. Oblik u kom se referenca piše zavisi od izabranog stila: APA, Harvard i fusnote.