Izvori i citiranje

APA, Harvard i fusnote — koja je razlika i šta da izabereš

Poređenje tri sistema citiranja: kako izgledaju u tekstu, kako u literaturi, gde se koji koristi i kako se prelazi sa jednog na drugi.

7 min čitanja

Sistema citiranja ima na desetine, ali u srpskim školama i na fakultetima se praktično sreću tri: autor–godina u zagradi (APA i Harvard su dve varijante istog principa) i fusnote na dnu strane. Razlika između njih nije stvar ukusa nego navike struke.

Ista tvrdnja u tri sistema

Najlakše se vidi na primeru. Ista rečenica, isti izvor, tri načina.

APA:

Digitalizacija je promenila strukturu troškova malih preduzeća (Petrović, 2021, str. 45).

U literaturi:

Petrović, M. (2021). Digitalna transformacija malih preduzeća. Službeni glasnik.

Harvard:

Digitalizacija je promenila strukturu troškova malih preduzeća (Petrović 2021: 45).

U literaturi:

Petrović, M. (2021) Digitalna transformacija malih preduzeća. Beograd: Službeni glasnik.

Fusnota:

Digitalizacija je promenila strukturu troškova malih preduzeća.¹

A na dnu strane:

¹ M. Petrović, Digitalna transformacija malih preduzeća, Službeni glasnik, Beograd, 2021, str. 45.

Vidi se šta je suštinski drugačije: kod prva dva sistema podatak o izvoru je u redu teksta i skraćen, kod trećeg je izvan teksta i pun.

Tabela razlika

APAHarvardFusnote
Gde stoji podataku zagradi u tekstuu zagradi u tekstuna dnu strane
Interpunkcija(Petrović, 2021, str. 45)(Petrović 2021: 45)puni podaci, zarezima
Redosled u literaturiabecednoabecednoabecedno ili redom pojavljivanja
Mesto izdanjane navodi se (7. izd.)navodi senavodi se
Ponovljeni izvoristo kao prvi putisto kao prvi putskraćeno, često ibid.
Prostor za komentarnemanemaima, u fusnoti
Tipične strukepsihologija, pedagogija, ekonomijaekonomija, menadžment, društvene naukepravo, istorija, filologija, teologija

Autor–godina: zašto je preovladao

Sistem autor–godina je brz za pisanje i lak za čitanje. Čitalac odmah vidi ko i kada, što je u društvenim naukama najvažnija informacija — u oblastima gde se stanje brzo menja, godina izvora je deo argumenta.

Praktična prednost: kad prepravljaš tekst, ne moraš ništa da renumerišeš. Pomeriš pasus, i zagrade idu sa njim.

Praktična mana: ako u jednoj rečenici imaš četiri izvora, zagrada postane duža od tvrdnje.

APA i Harvard — koliko se stvarno razlikuju

Manje nego što izgleda. Oba su autor–godina; razlikuju se u interpunkciji i sitnicama.

Najčešće razlike na koje treba paziti:

  • Zarez pre godine. APA ga ima, Harvard najčešće nema.
  • Oznaka strane. APA piše str. 45, Harvard najčešće : 45.
  • Mesto izdanja. Sedmo izdanje APA priručnika ga je izbacilo; Harvard ga i dalje navodi.
  • Veznik kod dva autora. U zagradi APA koristi & u engleskom tekstu (na srpskom „i”), Harvard „and” odnosno „i”.

Harvard, uz to, nije jedan standard nego porodica varijanti — svaki univerzitet ima svoju verziju. Zato se kod Harvarda uvek gleda uputstvo fakulteta, a ne opšti opis sa interneta.

Fusnote: kad su bolje

Fusnote se drže tamo gde izvor nije samo referenca nego i predmet rasprave.

Pravo je najjasniji primer: citira se zakon sa članom i stavom, sudska odluka sa brojem predmeta, komentar zakona sa stranom. Sve to ne staje u zagradu, a i ne treba — pravnik očekuje da vidi pun podatak odmah.

Istorija citira arhivsku građu: fond, kutija, dokument, list. Isto rezonovanje.

Filologija koristi fusnotu i za komentar — objašnjenje termina, varijantu prevoda, napomenu koja bi prekinula tok glavnog teksta.

To je i glavna prednost fusnota: u njima sme da stoji rečenica, ne samo referenca. U sistemu autor–godina to nemaš gde da staviš.

Mane su tehničke. Fusnote otežavaju prelom, gutaju prostor na strani, i pri prepravljanju teksta se lako zapetljaju skraćenice za ponovljeni izvor.

Ponovljeni izvor u fusnotama

Kad isti izvor citiraš više puta, ne ponavlja se ceo podatak:

  • Ibid. — isti izvor kao u prethodnoj fusnoti neposredno iznad. Ako je druga strana: Ibid., str. 52.
  • Nav. delo (ili op. cit.) — izvor koji je već naveden ranije, ali ne u prethodnoj fusnoti: M. Petrović, nav. delo, str. 78.

Pravilo koje sprečava najviše grešaka: ibid. se koristi samo ako je fusnota neposredno iznad iz istog izvora. Ako si u međuvremenu ubacio pasus sa drugim izvorom, ibid. je postao netačan — a to se dešava svaki put kad prepravljaš tekst.

Zbog toga vredi ibid. proveriti na kraju, kad je tekst zaključan, prolazeći kroz fusnote redom.

Kako da izabereš

Redosled odlučivanja:

  1. Ako uputstvo propisuje stil — gotovo, nema izbora.
  2. Ako mentor ima preferencu — pitaj ga direktno; to je jedno pitanje u mejlu.
  3. Ako nema ni jedno ni drugo — pogledaj radove iz tvoje struke. Ono što koristi struka je tačan odgovor.
  4. Ako i dalje nisi siguran — uzmi APA. Najrasprostranjeniji je, najbolje dokumentovan, i najlakše se od njega prelazi na druge.

Jedno pravilo važi bez izuzetka, bez obzira na izabrani sistem: doslednost kroz ceo rad. Mešavina dva sistema je greška koja se vidi na prvi pogled, i gora je od pogrešno izabranog stila.

Prelazak sa jednog na drugi

Dešava se da mentor u toku rada traži drugi stil. Koliko to košta:

  • APA ↔ Harvard: jeftino. Menjaš interpunkciju u zagradama i dodaješ ili brišeš mesto izdanja u literaturi. Pretraga i zamena reši većinu.
  • Autor–godina → fusnote: skupo. Svaku zagradu treba pretvoriti u fusnotu sa punim podacima, a zatim srediti ponavljanja.
  • Fusnote → autor–godina: srednje. Podaci ti već svi postoje u fusnotama; prebacuješ ih u spisak literature i skraćuješ u tekstu.

Ako radiš u Wordu, fusnote ubacuj isključivo preko funkcije za fusnote (ReferenceInsert Footnote), nikad ručno kucanim brojem. Ručno kucani brojevi se ne prenumerišu kad ubaciš novu fusnotu u sredinu, i to se otkrije tek pred predaju.

Najčešće greške, u sva tri sistema

Iste zamerke se ponavljaju bez obzira na izabrani stil.

  • Citat bez strane. Doslovno prenet tekst uvek nosi broj strane. Bez njega čitalac ne može da proveri navod, a to je jedina svrha citiranja.
  • Navodnici izostavljeni. Doslovan tekst bez navodnika je prepisan tekst, čak i kad je referenca uredno stavljena.
  • Referenca na kraju pasusa. Ako ceo pasus prepričava jedan izvor, referenca na poslednjoj rečenici ne pokriva prve tri. Izvor se najavljuje na početku pasusa.
  • Izvor koji ti nisi čitao. Ako podatak preuzimaš iz teksta koji citira nekog trećeg, to se i navodi kao preuzeto iz druge ruke, a ne kao da si originalni rad držao u ruci.
  • Neusklađen spisak literature. Tri jedinice napisane po tri različita obrasca u istom spisku. To je posledica prepisivanja gotovih referenci sa raznih strana bez usaglašavanja.
  • Linkovi bez ostalih podataka. Gola adresa nije referenca. Potrebni su autor ili institucija, godina i naslov.

Poslednja provera koju vredi uraditi pred predaju: prođi kroz literaturu i za svaku jedinicu pretraži prezime autora kroz tekst. Ako ga nema — jedinica se briše ili se dodaje citat. Isti postupak u suprotnom smeru hvata izostavljene jedinice.

Šta je zajedničko svim sistemima

Bez obzira koji koristiš, tri stvari su iste:

  • Svaka preuzeta ideja se označava, ne samo doslovan citat. Parafraza takođe nosi referencu. O tome: kako pravilno parafrazirati.
  • Svaki izvor iz teksta mora biti u literaturi, i obrnuto. Neusaglašenost ta dva spiska je najčešća zamerka.
  • Podaci moraju biti tačni — godina, strana, naziv časopisa. Sistem koji ti drži te podatke uredno od početka opisan je u tekstu kako organizovati literaturu.

Povezani vodiči